domenica 6 novembre 2011

Krakow, Kazimierz

Bruni Schulzu


Nikada bog nije prošlost i sadašnjost
sljubio s tako teškim ljepilom
kakvo sam posvuda u zraku
udisao tamo pokraj Wisle
o ti, yingele
tražeći dućane cimetove boje
u kojima su ti preci jednom davno
šaptom i mukom
prokleli sve jutarnje zvijezde
što zanavijek su im ostale prišivene
za rukave i tvoje snježne oči

sada poljubi sipu
koja rasipa slatko crnilo smrti
da ti san
iznova ne nađe put do pučine.

Pomoli se utvarama koje na nebu
za nekog drugog
crta polarna svjetlost
i nikome ne pričaj
što si vidio tamo u bjelini
o ti, yingele.

Tko je i jednom hodao
za bilo čijim stopama u snijegu
zna da se nitko ne vraća istim putem
kojim je jednom pokušao
prevariti vrijeme

u snijegu nas bog još jasnije vidi
snijeg pada tek kada se njemu pomrači vid
bog snijegom liječi svoj neizlječiv strah.

Magle sa sjevernih mora
putovale su još dugo i daleko
što južnije i južnije u ravnicu
kako bi prvorođeni u njima
skrio svoju umornu vojsku

tako je
uvijek sam mislio
nastajala Poljska
i kada se god
magla s kasne jeseni
spusti u Kazimierz
ja opet vidim tolike utvare
kako pokušavaju
kao prljave rite
spaliti svoje vlastite sjene
izgovarajući imena
o ti, yingele
svih mojih znanih
i tvojih neznanih mrtvih.

Tko je i jednom hodao
za bilo čijim stopama u snijegu
stići će zato, makar u snu
na kraju puta
jednom u Kazimierz

tu reći dome
zašto me ostavi
o ti, yingele.

Delimir Rešicki
Aritmija, Meandar, Zagreb, 2005


A Bruno Schulz

Mai dio ha unito passato e presente
con una colla così tenace
come l'ho respirato
nell'aria vicino a Wisła,
o yingele,
quando cercavo le botteghe color cannella
in cui i tuoi antenati un tempo molto lontano
bisbigliando e tacendo
maledivano tutte le stelle del mattino
cucite per sempre
alle loro maniche e ai tuoi occhi di neve

ora bacio la seppia
che cosparge il dolce nero della morte
per impedire al tuo sogno
di ritrovare la via al mare aperto.

Prega per un altro i fantasmi
indicati nel cielo
dalla luce polare
e non raccontare a nessuno
quello che hai visto nel bianco,
o yingele.

Chi ha seguito
impronte nella neve
sa che nessuno ritorna sullo stesso cammino
lungo il quale ha già provato
a beffare il tempo

nella neve dio ci vede più chiaramente
la neve cade solo quando la sua vista si oscura
dio cura con la neve la sua incurabile paura

Le nebbie dei mari del nord
hanno viaggiato a lungo e lontano
sempre verso sud nella pianura
perché il primo nato potesse
nascondervi il suo esercito stanco

così è nata la Polonia
ho
sempre pensato
e sempre, quando
la nebbia nell'autunno inoltrato
si posa su Kazimierz
vedo così tanti fantasmi
che cercano
di bruciare le proprie ombre
come luridi stracci
pronunciando i nomi,
o yingele,
di tutti i miei conoscenti
e dei tuoi ignoti morti.

Chi ha seguito
impronte nella neve
per questo motivo giungerà, anche se solo in sogno
alla fine del suo viaggio
a Kazimierz

e là dirà
paese mio
perché mi hai abbandonato,
o yingele.


(yingele è piccino in yiddish)

Nessun commento:

Posta un commento